View Single Post
Old February 26th, 2015 #7
Tiwaz
Senior Member
 
Tiwaz's Avatar
 
Join Date: Oct 2013
Location: Europa, Serbia
Posts: 778
Default Adolf Hitler - Man against Time

ADOLF HITLER
ČOVEK PROTIV VREMENA
Colin Jordan - april 1989.

Prije tačno sto godina, dvadesetog dana četvrtog mjeseca, 1889. godine, nešto posle 6 uveče, dogodio se najznačajniji trenutak u malom, do tada beznačajnom pograničnom gradiću u Austriji.
U Braunau je rodjena tog dana takodje od beznačajnih roditelja, beba koja je imala u sebi to da postane - čovek protiv vremena. To jest u njemu je rodjena i moć da postane jedini sposoban da prekine trend propadanja tog vremena, tako da predstavlja novu eru unutar vjekovnog ciklusa života i smrti ...

Živeći kasnije u Lincu kao tinejdžer, ono je bilo prisutno, kako ga je živo opisao njegov prijetelj iz djetinjstva, August Kubizek ("Mladi Hitler koga sam znao" 1954 Allan Wingate Londonsko izdanje, Poglavlje VIII) -- da je tokom noći zajedništva sa zvezdama na samitu u Freinbergu, nebesa su mu otkrila tajnu njegovog života i Adolf Hitler je upoznao sebe kao čoveka koji je protiv vremena.
Nakon toga on je bio čovjek posjednut od pokretačke sile sudbine kroz pristup domenu visoke percepcije što se jasno vidi izvanrednom sjaju njegovih magnetskih očiju i vanrednoj boji njegovog ubedljivog glasa. Vrlinom ove moći on je bio vise nego običan čovek.

Tako da je bio u stanju da čudesno mobilizuje nezadovoljstvo poražene nacije pod jarmom degenrativne demokratije - pokrečući šačicu ljudi u Minhenu na samom početku da bi to preraslo kroz sve više političke skupove i sve veće članstvo i javnu podršku u moć koja je zagospodarila državom proizvevši zemljotresne artikulacije nacionalne volje na Ninberškim mitinzima, oličenih u najpopularnijem režimu u cijeloj istoriji i vrlo blizu je bio glavnom cilju svjetske supremacije da bi se kompletirala bezbjednost Arijevstva.
Ono što se najviše izdvaja nije bilo to što nije uspio pri završnoj prepreci, nego to da je uspio da prevazilazi toliko mnogo prepreka i toliko dugo, tako da njegovo dostignuće niko ni prije ni poslije nije dostigao.

Znatno veći od bilo kog političara, Hitler je takodje imao prirodu i vidovnjaka , sveštenika i umjetnika čija je vrhunska umjetnost bila u vječitoj potrazi za super čovečanstvom kao jedinim jemcem za zaustavljanjem propadanja.
Nadčovječanstvo je bio njegov krajnji ideal, jer bilo koje bolje društvo zavisi ne toliko od boljeg plana, nego od boljih ljudi koji bi ga sprovodili, a pravljenje boljih ljudi ne zavisi od edukacije i obrazovanja (koliko god da su važne njihove uloge) već na samom njihovom uzgajanju.
Ključ za maksimalni napredak je jednostavan koliko i ovo.
Ono što je zapanjujuće jeste ljudski neuspjeh (osim Nacional-Socijalizma) da to iskoristi. Time se indentifikuje ekskluzivno zasluga našeg ubedjenja.

Hitler je tražio nadčovečanstvo na dva načina. Prvo on je bio zabrinut za zaštitu Arijevca kao ljudskog bića najviseg potencijala. Njegov put prema ovome je bio da napravi državljanstvo jedne države stvari pripadnosti jednoj naciji, a pripadnost naciji ne da bude puka stvar teritorijalnog boravišta nego da to bude pitanje rase, a time i krvna pripadnost narodnoj zajednici Arijevstva. Drugo, unutar same Arijevske zajednice njegova briga je bila praktikovanje pozitivne eugenike da bi se povećalo najbolje od Rase, smanjilo ono slabije, i eliminisalo potpuno defektno najgore.
Ovdje imamo jezgro Hitlerove poruke spasenja, suština vjere spasitelja nacional-socijalizma, njegov vrhovni dokaz opravdanja protiv svih cenzura.

Osvetničko vrijeme u obliku snaga propasti dozvolilo je Mesiji Arijevaca samo 6 godina nominalnog mira jedva da počne njegov veliki posao u pretvaranju ovog Doba Propasti u Zlatno Doba. Isti raspon godina rata donio je njegovu smrt i poništavanje svega onoga što je uradio. 44 godine kasnije - da li je ovaj čudesan čovjek i njegov cilj nestao? Da li su potpuno poraženi, potpuno ponisteni, zauvijek osudjeni na spoljne krugove odbacivanja kao vrhunac potpune anateme? Da li su ciljevi pod-ljudi, mračna vjerovanja autsajdera, konacno i zauvek protjerali ideologiju Weltanschaung Sinova Sunca?
I zaista može tako izgledati , barem na prvi pogled po površini. Možda čak uz dublje posmatranje, on je bio poslednja šansa za preporod prije cikličnog završetka ovog doba u atomskoj kataklizmi, prirodne iscrpljenosti, i raspada mongrolizovanog čovječanstva. Mozda ovo neće biti kraj samo jednog doba nego samog Svijeta, da bi ga nasledio neki život na drugoj planeti.
Vrijeme--i mjera u kojo spasilac živi u svojim sledbenicima--će reći!

Kakav god bude odgovor - jedna stvar je sigurna: a to je da smrt za čovjeka njegove veličine ne može biti totalna sve dok ima ijednog živog čoveka da prenese priču.
Odlučujuća za ovo preobraženje je činjenica - ne treba je nikad zanemariti - da je on bio tučen ne moralno nego samo materijalno a ovo zbog mnogo većeg sabiranja ljudi i naoruzanja i to tek posle veličanstvenog otpora kakvog svijet do tada nije vidio.

Raspeće njegove vjere je samo od kopalja stetnog rata, bez sankcija od nekog većeg načela neke vrednije vjere. Njegova je bila duhovna pobjeda. Tako da njegov vojni poraz od ruku i strane duhovno inferiornih i sve njihovo omalovažavanje njega može samo poslužiti u poboljšavanju njegove prave slike , osiguravajući da on ne ostane samo moćan i živ u duhu, nego čak da postane duhovni osvajač u budućnosti.

U ovom rezonovanju je zatvorena cijela viša svrha/značenje ljudskog života - borba ljudskog duha i pobjeda nad matrijalnim - pobjeda duha nad materijom.



Njegovi neprijetelji nemaju sumnje u njegovu moć vaskrsenja. Njegova kuća na planini Berghof, morala je biti bombardovana do ruševina, a onda ruševine raznete u paramparčad da ne bi postale svetiližte, a onda su se guste plantaže morale uzgajati preko cijelog mjesta, da ne bi gola zemlja postala mjestom hodočašća. U njegovoj domovini, demokratija vojske osvajača je morala da prikrije moralni poraz diktiranjem stalne zabrane ne samo oživljavanja NSDAP-a, nego čak i pjesama, simbola i ideja Nacional-Socijalizma.
Preko svih njegovih neprijetelja -- čak i 4 godine pošto su ga proglasili mrtvim i promovisanja njihove beskrajne dnevne klevete-- lebdi proganjajući duh Hitlera čija moć prkosi smrti i čiji duh zivi i ugrožava njihovu budućnost.

Njihov svijet ionako umire, duhovno pogodjen bez nade spasenja i time onemogućen da izbjegne cikličnu propast. U njihovom strahu od Hitlerovog duha, oni su dobro na putu da prevazidju sebe kroz omalovažavanje koje prelazi granice kredibiliteta čak i za zarobljena stada njihovih medija, i tako izazivajući reakciju u njegovu korist. Nemesis ne samo što može biti moguć, nego čak ni tako daleko - oni strahuju, a mi se nadamo. Neki znatan katalizator za ovo razočarenje može doći od svijeta-širok pomen njegove stogodisnjice, kada--prema najgorem nemiru njegovih neprijetelja - mi držimo prkosnu baklju na sjećanje na njega uz gromoglasnu afirmaciju da je uprkos svemu sto su oni uradili i rekli - za nas Hitler bio u pravu.

Ova stogodišnjica je zaista za nas krajnje vrijeme meditacije, pravi zalog naše vjere u Nacional-Socijalizam koji je uvijek u dubini svoje prirode bio politička religija, i sad ovaj kvalitet mora iznijeti na površinu i raširiti kroz njegovu suštinu u cilju da ima kapacitet da se takmiči i osvoji budućnost.
Dok mi fokusiramo naše misli na osnivača našeg pokreta, prihvatajući njegov duh, mi u mislima vraćamo sve one koji su živjeli i umirali zbog njegovog cilja, držeći se za ruke sa njim i isto tako sa svima onima danas, bez obzira gdje su, koji aktivno služe našem cilju.

Ovim mi stvaramo drugarstvo duha i most posvećenosti, prošlosti do sadašnjosti i sadašnjosti do budućnosti. Tako radeći kao posledica toga do nas dolazi emisija svetog plamena koji nas prožima.

Tada u tom trenutku u nama se radja nepobediva obnova volje za pobjedom.

HEIL HITLER !!!